Zastava

Na svečanoj akademiji u povodu Dana republika, balerina Marija tumači mlađim kolegicama kako joj nije žao što tri godine nije nastupala, jer je to vrijeme provela puno sadržajnije - u partizanskoj borbi. Godine 1942. ona je nastupala u Hrvatskom državnom kazalištu i jedva odbijala salijetanja ustaškog satnika Vuksana. Prigodom jednog posjeta majci u Karlovcu, ona je svjedokom ustaške akcije zastrašivanja stanovništva, koja ne završi kako je vlast očekivala: mladi partizan uspije spasiti zarobljenu partizansku zastavu i pobjeći s njom. Marija više ne može živjeti u laži i odlučuje se pridružiti kalničkim partizanima…

Film je pohvalila tadašnja kritika, a znamenit je i po tome što su tom prilikom prve korake na filmu učinili mnogi suradnici koji će kasnije biti u središtu filmskih događanja u Zagrebu – Nikola Tanhofer, Vladimir Tadej, Tea Brunšmid, Radojka Ivančević, Joža Horvat te redatelj Branko Marjanović.