Zima nam prođe, proljeće dođe

Šarolike protagonistice prvi put ispred kamere otvoreno progovaraju o svojim razočaranjima, željama i nadama – skeptične pankerice, tvorničke radnice, fotografkinje aktova, vlasnice plesne škole i odbjegle tinejdžerke – jedne su optimistične prema budućnosti, dok su druge pod teretom rigidnih društvenih normi odustale od svojih ambicija i snova. Sama željeznica pojavljuje se istovremeno u dvostrukoj funkciji – kao važno prijevozno sredstvo u DDR-u ali i poetički simbol za egzistenciju unutar zatvorenih granica i okoštalu strukturu zemlje u kojoj postoje mnogi životni kolosijeci, no uglavnom nije dozvoljeno odstupanje od unaprijed zacrtane linije jer skretnicom upravlja netko drugi.